Biti čovjek u ime svih
Zauvijek sam zarobljena
u sobi tužnih ljubavnih balada.
Ostavi vrata odškrinuta,
neka sjena želi razgovarati sa mnom.
Iako volim svjetlost
što se prikrada kroz staklo meni,
i kada sam sretna,
kada sam zadovoljna,
ne želim misliti o tebi.
Danas sam prolila sve suze
i isplakala svu ljutnju,
gnjev jednog srca što u nadi započinje
besciljnu potragu pravednosti,
danas je ostavio u čudu.
Zašto da ja
dugujem čovječanstvu,
gledam i padam od srama,
na uglu je ostala skitnica
bez nade i sama.
U ogledalu, umjesto lica
žene bez mora,
odraz zla, odraz ovog zloćudnog vremena
u kojem se ja trebam usuditi
biti čovjek u ime svih.
Ljubica Šporčić
Hrvatska
ليست هناك تعليقات:
إرسال تعليق