PUT LJUBAVI
Ne traži me u mnoštvu,
tada sam nalik svima više
nego sebi.
Dođi mi u blizinu, tamo ,
tamo gdje sam sama.
Naći ćeš me,
kakva jesam,
a, možda i sebe.
O ljubavi ti neću pjevati pjesmu.
Takvoj pjesmi treba prostranih daljina.
Niti ću progovoriti riječi o bolu žene
što pogiba od ljubavi
daleko od drage osobe.
Ne, to ne.
Ja ću ti u krilu iznijeti dar djetinjstva,
kad je svatko sretan jer je nevin.
Dogodi li se tada osmijeh žene,
ne mari.
Nije ništa posebno,
to sam tek ja,
a osmijeh će moj
s tobom proći
kao što i dođe.
Znam da ljubav zvoni glasom
puste riječi.
Ljubav objašnjava samu sebe
djelima.
Još nešto?
Ništa. Možda tek osmijeh.
Prije nego odeš,
sama ću ti reći : idi !
I neka ti korak nije težak.
Vjeruj, najveća bol, ni
najveća radost , nisu
ipak najveći.
Na putu ćeš sresti, možda,
lijepu ženu u crnini,
mladog muža sijede kose,
staricu gladnu ili ostavljenu majku.
Pokloni se pred njihovim stopama,
ukloni se s puta, da te ne vide,
da ne pomisle da drugima život
nije težak kao njima.
Pođi sretno putem ljubavi,
izvršit ćeš svoju dužnost,
čut ćeš glas vječnosti.
Ljubica Šporčić
Sisak, Hrvatska
ليست هناك تعليقات:
إرسال تعليق